Perivoj

Nakon obnove dvorca pedesetih godina 19. stoljeća uređen je i perivoj. To potvrđuje plan perivoja iz 1858. godine koji je potpisao 1861. projektant Franz Risig. Plan je izrađen tušem na tvrdom crtaćem papiru velikom 51 x 73 cm i obojen akvarelom. Nema tumača, iako su neke građevine u perivoju označene brojevima od 1 do 12. Da je perivoj doista podignut prema planu, svjedoči katastarska karta iz 1858. godine koja se podudara s planom perivoja, Czernyeva litografija iz druge polovice 19. Stoljeća, kao i današnji perivoj. Plan perivoja obuhvaća prostor brežuljka na kojem se nalazi dvorac, podnožje brežuljka s gospodarskim građevinama i neposredni prostor oko jezera. Perivoj Trakošćan tipičan je primjer romantičarskog perivoja sredinom 19. stoljeća. Očuvao se do danas u izvornom obliku više od ostalih zagorskih perivoja, što mu daje osobitu vrijednost. Na planu perivoja može se uočiti kompozicija livadnih i šumskih površina koja je djelomično nestala zbog sađene ili samonikle vegetacije. Upravo je taj odnos punog i praznog, kao i vizure na pojedine građevine i sadržaje u perivoju, bitno obilježje romantičarskog perivoja koje je djelomično iščezlo zbog preguste vegetacije. Usprkos tome, trakošćanski perivoj pruža cjelovitu i impresivnu sliku koja plijeni pozornost posjetitelja. Perivoj se dijelom razvio iz autohtone šume hrasta kitnjaka i običnoga graba, od koje su do danas ostali pojedinačni primjerci starih hrastova. U njemu su posađene različite egzotične vrste drveća kojemu, osobito ujesen, daju šarenilo i dinamiku, tako svojstveno romantičarskom perivoju.
Na uzvisini u perivoju nalazi se dvorska kapela posvećena Sv. Ivanu. Nastala je vjerojatno u 17. stoljeću, obnovljena je kad i dvorac u duhu neogotike. U kapeli se nalazi kasnobarokno-klasicistički inventar.
Osobito i prepoznatljivo obilježje Trakošćanu daje veliko umjetno jezero, dugo oko dva kilometara, čija površina iznosi oko 23 hektara. Nastalo je sredinom 19. stoljeća u okviru romantičarske obnove cijeloga trakošćanskog sklopa. Jezero prima vodu iz potoka koji se slijevaju niz obronke Macelja, a najveći među njima je potok Čemernica. Od samog nastanka jezero je imalo dvojaku funkciju - gospodarsku, kao ribnjak i estetsku, kao dekorativni element uobičajen u romantičarskoj pejsažnoj arhitekturi.
Trakošćan obuhvaća tri cjeline: dvorac, perivoj uz dvorac i park-šumu koje čine povijesnu, arhitektonsku i kompozicijsku cjelinu. Najveći dio područja Trakošćana pokrivaju šume, znatne površine zauzimaju livadne zajednice, a vrlo su malo zastupljene vodene i močvarne zajednice. U nižem području Trakošćana rasprostiru se pretežno šume hrasta kitnjaka i običnoga graba te hrasta kitnjaka i pitomog kestena. U višem području ima acidofilne gorske bukove šume te šume bukve i jele. Uz vodotoke prostiru se ostaci šuma vrba, topola i johe. Šume su bogate grmljem i prizemnim rašćem koje je osobito atraktivno zbog raznobojnoga cvijeća. Od vodenih zajednica najatraktivnija je zajednica lopoča i lokvanja na trakošćanskom jezeru. U ove autohtone šumske zajednice dosta su primješane vrste kao obična smreka, bijeli i crni bor te borovac. Smrekove monokulture na razmjerno velikim površinama uz dvorac podigao je grof Drašković potkraj prošlog stoljeća.