cheap air jordans uk cheap mont blanc pens hollister outlet uk adidas jeremy scott uk hollister outlet cheap air jordans gucci belts uk nike shox uk cheap nike air max 90 gucci belt uk

Hrvatski dvorci
 
HR | EN
 
 
 

Povijest

Pod imenom Đurđevac oduvijek se podrazumijevalo naselje, utvrda (kaštel) i ime župe. U ispravi ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1267. g. spominje se naselje Sv. Jurja pa je to za sada najstariji spomen Đurđevca. Naselje i župna crkva Sv. Jurja spominju se i 1334. g. u popisu župa Zagrebačke biskupije. Đurđevcu je ime dao Sv. Juraj koji je postao zaštitnik naselja i čije je ime nosila župna crkva (kapela) još u 13. st. Od hrvatskog imena Juraj (Gjuro, Đuro) odnosno Jurjevec, nastao je naziv mjesta Đurđevac. U starim dokumentima ono dolazi u različitim jezičnim verzijama: latinski Sanctus Georgius, njamački St. Georg, a mađarski Zenth-Gyurgh, Zenth Gyurghwara, Sentvarin.

Đurđevac je mjesto u ravnoj Podravini, udaljen od Koprivnice i od Bjelovara oko 25 km, smješten na pola puta između vijugave rijeke Drave na sjeveru i nevisoke Bilogore na jugu. Naselje i utvrda (Stari grad) oduvijek su bili upućeni jedno na drugo, iako uvijek na distanci. Naselje je starije, uvijek je bilo skromno pa je čak i propalo u vremenu 16.-17. stoljeća u jeku najžešćih nasrtaja Turaka. Sa utvrdom je bilo povezano mostom dugim 326 koraka i položenim u močvari, koja je stoljećima spašavala i utvrdu i naselje od neprijatelja. Kada je u prvoj polovici 19. st. močvara isušena, most je zamijenjen putom. Danas se naselje približilo Starom gradu, ali je on još uvijek na rubu naselja opkoljen ravničarskim livadama i žitorodnim poljima. Đurđevac se kao naselje znatnije razvijao tijekom 18. i 19. st. kada je u Starom gradu bila smještena đurđevačka pukovnija (regimenta), koja je dokinuta 1871. g. s ukidanjem Vojne krajine.

Mišljenja povjesničara su različita glede vremena nastanka današnjega Staroga grada. Prema nekim povjesničarima on je nastao u prvoj polovici, a prema drugima u drugoj polovici 14. stoljeća. Neki smatraju da je on izgrađen poslije 1478. i da je dovršen 1488. g. čemu svjedoči kamena ploča s grbom i imenom pečujskog biskupa i vlasnika đurđevačkog imanja Sigismunda Ernušta. Dvojbe stvaraju povijesni podaci o postojanju starog kaštela za kojega nije sigurno da je postojao na mjestu današnjega Staroga grada. Novija arheološka istraživanja pomažu razrješavanju nedoumica, ali ih ne uspijevaju riješiti jer nisu provedena do kraja. Sigurno je da Stari grad nastaje kao feudalni grad, tj. kao sjedište feudalnog posjeda, a ne kao utvrda prije nastalog naselja. Spomenuta kamena ploča s uklesanom 1488. godinom, koja se smatra jednim od najljepših renesansnih spomenika sjeverne Hrvatske, zasigurno podsjeća na vrijeme kada je Stari grad dobio svoj konačni izgled koji se od tada nije bitno promijenio.

U razmjerno dugom životu đurđevački kaštel je promijenio mnoge vlasnike i korisnike i prošao nekoliko različitih povijesnih pa i graditeljskih faza. U prvom periodu, koji traje od nastanka do 1546. godine, Stari grad je bio sjedište gospoštije. U vremenu od 1546. do oslobođenja Slavonije od turske okupacije nakon Karlovačkog mira 1699. g., Stari grad je sjedište krajiške vojske i ima ključnu graničnu obrambenu ulogu. Nakon što se granica s Osmanlijskim carstvom ustalila na rijeci Savi, Đurđevac gubi vojni značaj, ali Stari grad i nadalje ostaje u vojnoj funkciji sve do razvojačenja Vojne krajine 1871. g. Time završava dugi period u povijesti đurđevačkog kaštela i počinje treći, koji traje do danas i u kojemu je Stari grad prepušten građanskim potrebama.

Od 14. do sredine 16. stoljeća izmjenjivali su se brojni vlasnici đurđevačke gospoštije, koja je tada bila najveći plemićki posjed Križevačke županije. Povijesni tragovi sežu do prve polovice 14. st. kada je Karlo I Robert (vladao 1301.-42.) darovao Đurđevac banu Mikcu (Mihaljeviću). On je posjedovao đurđevačku gospoštiju do svoje smrti, od 1326. do 1342. g. U vlasništvu njegovih potomaka Đurđevac je ostao do 1397. kada je kralj Sigismund (ugarsko-hrvatski kralj od 1387.) oduzeo posjed Stjepanu Prodaviću, unuku bana Mikca i 1401. dodijelio ga ugarskom palatinu Detriku Bebeku od Pelšeca. Nakon 19 godina Đurđevac je ponovo pripao kralju Sigismundu, a 1426. g. potomcima bana Mikca. Po nalogu kralja Sigismunda hrvatski ban Herman knez Celjski oduzima imanje Nikoli Prodaviću, a 1435. g. zalaže ga kralj braći Matku i Petru Talovac, koji su sudskim putem dobili 1438. g. potvrdu vlasništva. Nakon smrti bana Matka Talovca 1445., knezovi Celjski uz pomoć Ivana Vitovca osvajaju tvrđu u Đurđevcu. Izazvan time, Ivan Hunyadi (u narodnim pjesmama nazivan Sibinjanin Janko) zauzme Đurđevac 1446. i dade ga slavonskom banu Ivanu Sekelju. Ubrzo su knezovi Celjski ponovo osvojili đurđevački posjed. Kada je Ulrik Celjski, posljednji član obitelji, poginuo 1456. imanje je naslijedila žena Katarina, koja je đurđevačku gospoštiju prodala 1461. g. Ivanu Vitovcu, zvanom "pan Jan". Đurđevac je 1465. g. u posjedu kralja Matije Korvina, sina Ivana Hunyadija, koji poveljom izdanom u Budimu 1477. daruje posjed Đurđevac obitelji Ernušt od Čakovca (de Chaktorya). U posjedu ove obitelji Đurđevac ostaje do 1541. g., do smrti Gašpara, posljednjeg muškog člana obitelji. Đurđevac i ostala Ernuštova imanja (tri grada, tri kaštela i 109 sela na području Križevačke županije) zaposjeo je otac Gašparove žene Ane, hrvatski ban Petar Keglević. Držao je Ernuštova imanja do 1546. g. kada ga je ban Nikola Zrinski Sigetski, po nalogu kralja Ferdinanda I, zarobio u Čakovcu. Prema kraljevoj odredbi utvrdu u Đurđevcu, kao i one u Koprivnici i Virju, zaposjeo je barun Luka Sekelj, kapetan kraljevske vojske koja je u Hrvatskoj započela stvarati sustav obrane od Turaka. Time je završila povijest đurđevačkoga Staroga grada kao sjedišta plemićkog posjeda.

Stoljeće i po đurđevački je Stari grad imao važnu ulogu u obrani Hrvatske i Austrijske Monarhije od Turaka. Kada su Turci osvojili Viroviticu 1552. g., Đurđevac je postao krajnja točka obrane na granici prema Osmanlijskom carstvu. Od tada je đurđevački kraj bio raseljen i opustošen, ali je Stari grad uspješno odolijevao svim napadima Turaka i nikad nije bio osvojen. Najžešće borbe s Turcima vodile su se kod Đurđevca od 1552. do 1586. g.

Od 1546. g. skrb o đurđevačkoj utvrdi preuzeo je sam kralj. Utvrda dobiva stalnu vojnu posadu čije troškove pokriva kraljevska blagajna. Hrvatsko plemstvo preuzelo je obvezu davanja radne snage za obnovu i održavanje đurđevačke utvrde, kao i mnogih drugih važnih u obrani Hrvatske. Hrvatski sabor je više puta donosio zaključke o obnovi đurđevačkoga Staroga grada: 1562., 1584., 1586., 1587. i 1590. g.

Nakon iseljenja vojske krajem 19. st., đurđevački kaštel nije imao trajnu namjenu. U posljednjih sto godina izmijenili su se brojni stanari Staroga grada. Od 1892. do 1909. g. smjestile su se u njega Sestre Milosrdnice, koje su otvorile Djevojačku školu. Nakon njih dvadesetak godina je Stari grad služio kao vojarna. Između dva svjetska rata koristila su ga razna društva za sastanke i priredbe te mjesni majstori za radionice, a 1928. g. bila je tu smještena pučka škola. Iza drugog svjetskog rata u Starome gradu je do 1967. g. bila smještena stolarsko-košaračka zadruga, zatim su se u njega smjestili uredi, Narodno sveučilište, različita društva i Radio stanica Đurđevac. Do 1984. g. u nekoliko navrata rađeni su nužni popravci zgrade (1937., 1960.-61., 1977.-79.) koja je već bila znatno oštećena, da bi tada započeo sustavni rad na obnovi i revitalizaciji Staroga grada. Na temelju arheoloških i konzervatorskih istraživanja napravljen je projekt obnove koji je većim dijelom ostvaren.

 
Vi ste:
vlasnik/ca dvorca
potencijalni kupac
planiram posjet nekom dvorcu
generalno zainteresiran/a za temu dvoraca
ovdje sasvim slučajno