|
Današnji Stari grad u Đurđevcu je jednokatna, u tlorisu poligonalna građevina s unutrašnjim dvorištem i s trokatnom kulom na ulazu, izgrađenom u prvoj polovici 16. st. Prostorije se nižu oko unutrašnjeg dvorišta iz kojega se u njih i ulazi. U katne prostorije ulazi se iz galerije. Prizemne prostorije su svođene, a veći broj soba na katu je naknadno dobio ravan strop. Najstariji dio Staroga grada je palas, smješten u sjevernom dijelu zgrade. Njemu je najprije dograđeno zapadno i istočno krilo, a zatim i ostala krila tako da je nastao kaštel u obliku nepravilnog osmerokuta. Najstariji opis Staroga grada potječe iz 1549. g., a zabilježen je u izvješću kojega je sastavio Domenico dell Allio (De Lalio, Aglio), vrhovni nadzornik utvrda za tadašnju Hrvatsku i Slavoniju, poznat po graditeljskim zahvatima na Starome gradu u Varaždinu. Đurđevački kaštel bio je tada ruševan i zahtjevao je znatne graditeljske zahvate, koji su ubrzo nakon toga i izvedeni zbog važnosi đurđevačke utvrde u obrani od Turaka. Slično izvješće s nacrtom i prijedlogom za obnovu utvrde potpisao je 1657. g. vrsni graditelj toga doba Martin Stier, koji je došao u Hrvatsku sa zadatkom da zabilježi aktualno stanje već zastarjelih utvrda i da dade prijedlog za njihovo poboljšanje. Među njegovim nacrtima brojnih utvrda nalazi se i nacrt đurđevačkoga Staroga grada.
Od sredine 16. do sredine 17. stoljeća nastaju na utvrdi znatne graditeljske promjene kao posljedica pretvaranja plemićkoga grada u krajišku utvrdu. One su trebale pridonijeti jačanju obrambene snage đurđevačke tvrđe, a istovremeno su lišile staro plemićko sjedište reprezentativnosti. Velike kasnogotičke trifore zamijenjuju se manjim prozorima ili vratima, na katu se reprezentativni svodovi zamjenjuju jednostavnijima, a vanjski zid utvrde pojačava se do danas sačuvanim kontraforama na vanjskom plaštu Staroga grada. Najveća novost je proširenje utvrde vanjskim obrambenim dvorištem. Dvorište u obliku nepravilnog četverokuta u produžetku ulazne kule, ograđeno je obrambenim zidovima koji su pojačani dvjema ugaonim kulama okrenutim prema naselju i prilaznom putu. To vanjsko dvorište služilo je kao predobrana, ali i kao pribježište za stanovnike naselja. Stari grad je kontinuirano obnavljan do 19. st. kada je vanjsko dvorište porušeno. Time je završio i drugi period u dugoj povijesti Staroga grada. |