cheap air jordans uk cheap mont blanc pens hollister outlet uk adidas jeremy scott uk hollister outlet cheap air jordans gucci belts uk nike shox uk cheap nike air max 90 gucci belt uk

Hrvatski dvorci
 
HR | EN
 
 
 

Povijest

Rasinja se spominje u starim dokumentima po prvi puta oko 1170. godine kada biskup Prodan daruje zemljište oko Rasinje templarima. Opoj-grad se spominje 1236. kada ga ban Opoj daruje također templarima, a rimokatolička župa se bilježi od 1334. godine. Opoj-grad (Castrum Apaywar) su porušili Turci 1532., u 18. stoljeću se spominje kao ruševina, a početkom 20. stoljeća bili su još vidljivi tragovi. Vidljivih tragova iznad zemlje danas više nema. Slično je i sa srednjovjekovnim gradom Rasinja (Kerestur) nastalim vjerojatno istovremeno s Opoj-gradom i porušenim tridesetih godina 20. stoljeća. Mirko barun Inkey prodao je Stari grad Rasinju  1930. godine Đuri Takaču, koji je porušio zgradu i od materijala sagradio na istom mjestu obiteljsku kuću. Stari grad je bio u tlocrtu nepravilna građevina s dvije ili tri manjih obrambenih kula i s jednom većom kvadratičnom. Gospodarske zgrade Staroga grada nalazile su se sjevernije, na mjestu današnjeg dvorca u Rasinji. Župna crkva sv. Križa, u blizini dvorca, barokizirana je gotička građevina iz 1790. godine, do danas nekoliko puta dograđivana i obnavljana. Zvonik je podignut sredinom 19. stoljeća. Uz crkvu se nalazi vlastelinsko groblje na kojemu su sahranjeni članovi barunske obitelji Inkey.

Imanje u Rasinji promijenilo je brojne gospodare među kojima je obitelj Inkey najdulje posjedovala Rasinju. Na početku 16. stoljeća Opoj i Rasinju posjeduju plemići Bočkaj. Ljudevit Pekri spominje se kao vlasnik Rasinje 1527. godine. Nakon njega Rasinjom upravlja hrvatski ban Toma II. Erdödy (1558.-1624.). Imanje nasjeđuje njegova kćerka Elizabeta udana za baruna Josipa Justinijana Moscona, a zatim njihova kćerka Ana Elizabeta udana za Herberta Auersperga. Rasinju dalje nasljeđuje njihova kćerka Marija Suzana udana grofica Attems, a potom njena kćerka Kristina udana za Josipa Karla grofa Geiszruka. Od grofova Geiszruk Rasinju kupuje Baltazar Inkey (1726.-1792.). Prema nekim izvorima Baltazar kupuje Rasinju 1746. godine, a prema drugima Ivan Jakob Geiszruk zalaže posjed Baltazaru Inkeyju 1778. na trideset godina za 107.000 forinti. Prema nekim vrelima Baltazarov sin Mirko postao je stvarni vlasnik Rasinje 1808. godine nakon što je obitelji Geiszruk isplatio preostali dug od 20.000 forinti. Rasinja je ostala u posjedu obitelji Inkey do 1945. godine.

Najveći procvat rasinjsko vlastelinstvo je doživjelo u drugoj polovici 19. stoljeća kada je njime upravljao Ferdinand Inkey. Rasinja je bila tada najveće vlastelinstvo Križevačke odnosno Varaždinske županije. Pripadali su mu slijedeći majuri: Kuzminec, Prkos, Gorica, Imbriovec, Ferdinandov dvor, Gjelekovec, Grbaševci, Ludmilin dvor i Gizelin dvor. Gorica i Ludmilin dvor bili su poznati po ergeli konja. Vlastelinstvo je 1848. godine imalo 164 selišta. Godine 1860. u Rasnji je otvorena ciglana, a u Kuzmincu tvornica žeste. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće vlastelinstvo Rasinja je zauzimalo površinu od 4268,37 hektara i obuhvaćalo je 13 majura od kojih je sedam bilo u zakupu. Na vlastelinstvu je tada bilo: 2248,09 ha oranica; 9 ha vrtova; 509,70 ha livada; 16,50 ha vinograda; 158,70 ha pašnjaka; 1175,30 ha šuma; 1,73 ha močvare i 149,35 ha neplodnog tla. Uzgajale su se sljedeće poljodjelske kulture: repica, pšenica, raž, ječam, zob, grah, grašak, sjeme djeteline, kukuruz i repa. Početkom 20. stoljeća Mirko Inkey počeo je prodavati majure i zemljište seljacima. Posjed je iza Prvoga svjetskog rata smanjen uslijed agrarne reforme.

 
Vi ste:
vlasnik/ca dvorca
potencijalni kupac
planiram posjet nekom dvorcu
generalno zainteresiran/a za temu dvoraca
ovdje sasvim slučajno