Povijest perivoja

Nekadašnjeg perivoja danas više nema. Najstariji kartografski prikaz je stara katastarska karta iz 1860. godine. Dvorac je dotad postojao već punih 250 godina, što upućuje na pretpostavku da je perivoj postojao već mnogo ranije. Vrt na katastarskoj karti, jugozapadno od dvorca, upućuje na veću starost. Njegova pravilna geometrijska raščlamba na glavne i sporedne staze, te ograđenost zidom, cintorski zid kao uz groblje koje spominje Matoš, navodi na pomisao da je riječ o ranobaroknom vrtu kakvog smo već sreli u Klenovniku, a čije podrijetlo leži u srednjovjekovno-renesansnoj shemi vrtnog prostora.
Perivoj ispred južnog pročelja dvorca bio je oblikovan od dva kvadrata 30x30 metara, simetrično postavljena prema središnjoj osi pročelja. Kvadrati su bili razdvojeni širokom ulaznom stazom, a oni su sporednim stazama podijeljeni na četiri manja kvadratna polja. Simetrično sa svake strane dvorca, a u pozadini perivojnog prostora, nalazile su se oranžerije. Riječ je o prostoru formiranom u razdoblju klasicizma, svakako prije 1860. godine. Od cijele klasicističke kompozicije očuvala se samo ulazna altana. Oranžerije su nestale. Matoš ih je 1907. godine još vidio, ali razbijene. Mogu se vidjeti i na razglednicama početkom 20. stoljeća. Klasicistički parterni vrt zamijenjen je kasnije romantičarskim perivojnim ugođajem koji Matoš nije više mogao doživjeti jer je perivoj već bio potpuno zapušten. Matoš spominje i polukružnu stazu »bez klupa i polupanih izlišnih kipova«. Potkraj 19. stoljeća posađene su oko dvorca smreke koje je nakon 1905. godine novi vlasnik posjekao, a perivoj i vrt preorao.