cheap air jordans uk cheap mont blanc pens hollister outlet uk adidas jeremy scott uk hollister outlet cheap air jordans gucci belts uk nike shox uk cheap nike air max 90 gucci belt uk

Hrvatski dvorci
 
HR | EN
 
 
 

Povijest

U Donjoj Stubici se već 1209. godine spominje tvrđava u povelji kralja Andrije II. Od 13. do 15. stoljeća Stubica je pripadala plemenu Aka, grani Arlanda I. Godine 1564. polovicu kaštela Stubice i Susedgrada kupio je ugarski plemić Franjo Tahy od dotadašnjega vlasnika Andrije Batora. Donjostubička tvrđava bila je razrušena u seljačkoj buni, pa je otada sve više propadala dok je Regina Drašković, rođena Domjanić, potkraj 1790. godine nije dala porušiti i izgradila barokni dvorac Stubički Golubovec. Golubovec je bilo imanje na pola puta između Donje i Gornje Stubice. U 17. i 18. stoljeću kao vlasnici spominju se članovi obitelji baruna Mallakoczy de Szomszedvar (Susedgrad). Plemićka obitelj Domjanić iz Zeline, čiji je posljednji potomak bio pjesnik Dragutin Domjanić, upravljala je imanjem do 1805. godine, kada ga prodaje zagrebačkom biskupu Maksimilijanu pl. Vrhovcu, začetniku zagrebačkog perivoja nazvanog Maksimir prema njegovu imenu. On ga je oporučno ostavio svojoj nećakinji grofici Ani Sermage od Susedgrada i Medvedgrada, nakon čije smrti imanje pripada njenoj kćerki Antoniji, ženi hrvatskog bana baruna Levina Raucha de Nyek, poznatog potpisnika Hrvatsko-ugarske nagodbe. Udajom Alice Rauch, kćerke Antonije i Levina, za Christiana baruna Steeba 1877. godine vlasnik Stubičkog Golubovca postala je obitelj Steeb koja je u njemu boravila do 1945. godine kada se preselila u Austriju gdje živi i danas. Ne zna se kada je dvorac sagrađen. Na Valvasorovoj karti iz 17. stoljeća Stubički Golubovec je prikazan kao utvrđena građevina opkoljena vodom. Stari spisi potvrđuju da je osamdesetih godina 18. stoljeća na istome mjestu postojala kurija Domjanićevih. U popisu gospodarskih imanja Regine Drašković r. Domjanić iz 1783. godine spominju se vrtovi oko kurije (locus curialis) veliki tri jutra. Pretpostavlja se da je potkraj 18. st., porušivši stubički kaštel, Regina Drašković dogradila krila i preuredila kuriju pretvorivši je u dvorac. Prilog toj tvrdnji je uklesana godina 1800. na klupčici stubišne ograde. Nakon Reginine smrti 1802. godine dvorac nasljeđuju njena braća, Josip i Franjo Domjanić, koji potkraj 1804. godine prodaju dvorac biskupu Maksimilijanu Vrhovcu (1752.-1827.) .
Od Nove godine 1805. Vrhovac posjeduje dvorac, od 1806. godine Stubičke Toplice, koje je kupio od grofa Vojkffya, te kurije Donji Golubovec u podnožju dvorca čiji je vlasnik dotada bila Anatolija Augustić-Maurović-Kocka rođ. Kos. Prvih godina Vrhovac je obavljao manje popravke, godine 1817. i 1818. gradi nove gospodarske zgrade, mlin i staju, a od 1819. do 1820. godine dvorcu dodaje altanu na glavnome sjevernom pročelju i stilski preoblikuje pročelja. Radove su izvodili talijanski zidari, kamene stupove i vijenac za altanu izradio je klesarski majstor Ignac Thoman iz Ljubljane, a kovanu željeznu ogradu zagrebački bravar Ivan Gramer. Tada su započeli i radovi na uređenju perivoja i gospodarstva. U Vrhovčevo doba glavni ulaz u dvorac bio je sa sjevera, iz perivoja.
Nasljednici Maksimilijana Vrhovca održavaju dvorac i posjed. Znatnije promjene nastale su u doba kada je dvorcem upravljao Levin Rauch. Nakon potresa 1880. godine Rauch je obnovio dvorac i učinio znatne promjene u perivoju i okolici dvorca. Dao je zamijeniti prozore, podove i dio vrata, a postavio je i nove peći koje je kupio u poznatoj manufakturi u Meissenu, koje se još uvijek očuvane nalaze u dvorcu. Proširio je perivoj, a gospodarske zgrade i vrt premjestio istočno od dvorca, zatvorio pristup dvorcu sa sjevera i otvorio novi put sa zapada preko mosta iznad novoizgrađenih jezera. Brinuo se za unaprjeđenje poljodjelstva i cijeloga gospodarstva koristeći nove tehničke izume i stručnjake iz Italije i Francuske, a poljodjelske strojeve kupovao je u Njemačkoj i Engleskoj. Upravo je za Raucha majur u Golubovcu doživio najveći procvat.
Dvorac i perivoj preživjeli su rat bez oštećenja. Čak su 1944. godine obnovljena sva pročelja dvorca. Od 1945. godine do danas dvorac je promijenio mnoge korisnike koji su pretežno od dvorca i perivoja samo uzimali, a vrlo su malo ili ništa davali. Uspjeli su ih uništiti, kako bi se danas s velikim naporima obnavljali. Do 1952. godine u njemu je bila niža partijska škola, zatim je šest godina bio prazan, a 1958. u njemu je bio smješten dječji dom. Te se godine počelo osnivati odmaralište, koje nikada nije osnovano. Od 1960. perivojem upravlja šumarija, a dvorcem i gospodarskim zgradama koristi se peradarska farma. Godine 1969. općina dodjeljuje dvorac Povijesnom muzeju Hrvatske iz Zagreba koji se njime koristi do 1978. godine, kada je iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu premještena u dvorac kajkavska biblioteka. U veljači 1989. godine u dvorcu je osnovano društvo »Kajkaviana« kao društvena organizacija gradana čiji je cilj prikupljanje, čuvanje i prezentiranje hrvatske kajkavske kulturne baštine. "Kajkaviana" se od tada brine za dvorac i u njemu organizira različite društvene i kulturne aktivnosti.

 
Vi ste:
vlasnik/ca dvorca
potencijalni kupac
planiram posjet nekom dvorcu
generalno zainteresiran/a za temu dvoraca
ovdje sasvim slučajno