cheap air jordans uk cheap mont blanc pens hollister outlet uk adidas jeremy scott uk hollister outlet cheap air jordans gucci belts uk nike shox uk cheap nike air max 90 gucci belt uk

Hrvatski dvorci
 
HR | EN
 
 
 

Povijest

Utemeljenjem cistercitskog samostana 1232. godine započinje znana nam povijest Kutjeva i kutjevačkog vlastelinstva. Dvanaestorici opata iz cistercitskog samostana Zircz (Zircium) u Bakonjskoj šumi kod Blatnog jezera u Mađarskoj, povjereno je da osnuju samostan (opatiju) u Kutjevu koji se nalazi u "štovanja vrijednoj Požeškoj dolini". U starom spisu iz 1232. godine samostan se naziva Abbatia Beatissime Virginis Marie Vallis honesta de Gotho. U 15. stoljeću kao patroni crkve se spominju udovica Ladislava Gorjanskog (1460.) i Lovro Iločki (1493.). Zbog opasnosti od Turaka cisterciti su napustili Kutjevo 1529., a 1536. godine zauzeli su ga Turci i porušili cistercitsku crkvu i samostan. Dušobrižničku službu u tursko doba u Kutjevu obavljaju franjevci iz Velike, Požege, Cernika i Našica. Nakon 150 godina turske okupacije, 1686. godine zavrašava se srednjovjekovna povijest Kutjeva.
Opustošen kutjevački posjed dodijelio je 1689. godine kralj Leopold I. zagrebačkom kanoniku Ivanu Josipu Babiću koji je imenovan naslovnim opatom kutjevačkim i vlastelinom kutjevačke gospoštije. Na Babićev poziv 1698. godine u Požegu su stigli Isusovci s ciljem da utemelje osnovnu školu i gimnaziju. Darovnicama kralja Leopolda I. od 7. veljače i 13. listopada 1700. kutjevačko imanje dodijeljeno je Družbi Isusovoj u Požegi kako bi prihodima gospoštije uzdržavali požešku gimnaziju. Ukidanjem isusovačkog reda 1773. godine prestaje i njihova nazočnost u Kutjevu. Nakon što je kralj Josip II. u Austrijskoj Monarhiji raspustio ne samo isusovački nego i druge crkvene redove, utemeljena je zaklada u čiju korist su zaplijenjena sva takva imanja. U Hrvatskoj je to bila "Hrvatsko-Slavonska naukovna zaklada" kojom je do 1880. upravljala Ugarska komora, a zatim Zemaljska vlada u Zagrebu. Isusovačkim posjedom u Kutjevu upravljala je Naukovna zaklada do 1882. godine koja je često davala posjed u zakup. Od 1798. do 1812. godine kutjevačko dobro je bilo u zakupu Jakoba grofa Svetića de Nemes-Sagod, koji je posjedovao nekoliko obližnjih gospoštija: Pleternicu, Trenkovo, Veliku i Pakrac. Nakon njega do 1836. Kutjevo je u zakupu grofova Nikole i Karla Szécsen de Temerin. Temeljem odluke Zemaljske vlade u Zagrebu dobro Kutjevo je prodano na javnoj dražbi 1882. godine Vjenceslavu Turkoviću i Franji Türk iz Karlovca za tadašnjih 1.350.000 forinti. Posjed je tada zauzimao površinu od 25.283 katastarskih jutara od čega je 20.796 jutara bilo pod šumom. Od opreme vlastelinsko dobro je tada raspolagalo samo sa tri para konja, dva pluga i nekoliko običnih kola s razmjerno dobro uređenim vinarskim podrumom. Imanjem su do 1925. godine upravljali Vjenceslavovi sinovi Milan i Petar Dragutin, a od 1925. do 13. rujna 1945. Milanov sin Zdenko Turković. U šezdeset tri godine obitelj baruna Turković uzdigla je kutjevačko dobro i dovela ga najvećeg uspona u povijesti posjeda. Gospodarski procvat bio je prekinut s Prvim svjetskim ratom, a Drugi svjetski rat i nove političke prilike označile su kraj kutjevačkog vlastelinstva, koje je pretvoreno u socijalističko poljodjelsko dobro.
Veličina i gospodarska snaga kutjevačkog posjeda mijenjali su se tijekom vremena. U doba kada su Kutjevom upravljali isusovci gospoštija je osim Kutjeva obuhvaćala 35 sela na prostoru između planine Krndije na sjeveru i rijeka Londže i Orljave na jugu. Godine 1736. na posjedu je bilo 636 domaćinstava, a obrađivalo se 517 motika vinograda i 1840 jutara oranica. Na posjedu je bilo 19.035 stabala šljiva, 39 mlinova vodenica te 642 konja, 725 volova, 1463 krava i junadi, 1040 ovaca i koza i 1029 svinja. Četrdesetih godina 18. stoljeća zabilježeno je 225 sesija zemljišta i 675 kmetova koji su obrađivali 2656 jutara oranica i 3001 kosaca livada. Još 1716. godine na posjedu je zabilježeno 405 košnica pčela. Prilikom popisa kutjevačke gospoštije 1773. godine, kada je ukinut isusovački red, zabilježeno je na posjedu: dudinjak uz rezidenciju u Kutjevu s 1726 dudovih stabala, šljivici u 11 sela s 9573 stabala, 213 jutara kvalitetnih oranica, 250 kosaca livada, dva vinograda (u Kutjevu 300 kopača i u Venju 160 kopača), majur u Kuli sa sto švicarskih krava muzara i brojnom stokom različitih vrsta.
U doba obitelji Turković kutjevačko vlastelinstvo je bilo jedno od najnaprednijih dobara u Hrvatskoj što je značilo i jak poticaj za unapređenje poljodjelstva u požeškom kraju. Na početku 20. stoljeća vlastelinstvo je zauzimalo površinu od 25.507 jutara (j.) i 368 četvornih hvati (čhv.) ili oko 14.667 hektara. Od te površine bilo je: 18931 j. i 65 čhv. šuma, 3907 j. i 660 čhv. oranica, 446 j. i 1447 čhv. livada, 180 j. i 300 čhv. vinograda, 1875 j. i 523 čhv. nasada mladica, 11 j. i 255 čhv. pašnjaka, 56 j. i 344 čhv. vrtova i perivoja te 118 j. i 1576 čhv. ostalih površina (putovi, gradilišta i dr.). Na posjedu su bila četiri majura: Ivanindvor-Gradac, Ferovac, Briest i Vlajevac. Šumsko gospodarenje temeljilo se na racionalnom i planskom korištenju šumskih sastojina. Vinogradarstvo i podrumarstvo bili su najunosnija gospodarska djelatnost vlastelinstva. Kutjevačka vina (graševina i ružica) i kutjevačka rakija "de Gotho" dobili su brojna odličja na gospodarskim izložbama.
Početkom 20. stoljeća na vlastelinstvu je bilo oko 500 hektara plantaža voćaka sa 247.306 stabala (pretežito šljive, jabuke i kruške). Uzgajale su se i maline, kesteni i lešnjaci. Uzgajale su se ratarske kulture i stoka, a nisu bili zanemareni lov i ribolov. Uprava vlastelinstva bila je u Kutjevu, a središnja uprava u Zagrebu.
Današnji dvorac u Kutjevu dio je nekadašnjeg isusovačkog sklopa koji se sastojao od samostanske crkve, rezidencije (kasnije dvorac) te gospodarskih zgrada i vrtova, a nastao je na ostatcima cistercitske opatije. Ona se u izvješćima iz 1660. i 1700. godine spominje kao ruševina u kojoj su vjerojatno vinski podrumi bili najsačuvaniji. Isusovci su 1704. godine započeli sa čišćenjem ruševina kako bi osposobili staru cistercitsku crkvu. Započeli su 1721. godine gradnju nove barokne crkve na ostatcima stare i istovremeno su podizali rezidenciju i ostale pomoćne gospodarske zgrade tako da je cijeli arhitektonski sklop bio dovršen 1735. godine. On je postao administrativno središte gospodarstva i ljetnikovac isusovačkog kolegija iz obližnje Požege.

 
Vi ste:
vlasnik/ca dvorca
potencijalni kupac
planiram posjet nekom dvorcu
generalno zainteresiran/a za temu dvoraca
ovdje sasvim slučajno